nedjelja, 25. ožujka 2018.

Magarac


Magarac
G. K. Chesterton
Letjele ribe i rađao trn
Smokvom, šuma je hodila,
I mjesec zacijelo bio ko krv,
Kad me je mati rodila.
Ko krila se klate ušesa, moj krik
Ružan je, grdna si, glavo!
Međ četveronošcima svima moj lik
Šeće ko smiješni đavo.
Bačen sam drevnim nepravim htijenjem
U ove zemlje prognanstvo:
Glad, bič mi se rugaju: ja sam nijem,
I čuvam svoje tajanstvo.
Lude! Jer i ja imah svoj čas;
Čas sjajan, pred vjekove mnoge:
Klicanje bješe kraj uha mog,
I palme mi pale pred noge.
Preveo: I. G. Kovačić 
Slika: Ulazak u Jeruzalem, Giotto, Capella degli Scrovegni (1304.-1306.) 

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako komentirate anonimno, molim vas da stavite neko ime ili nadimak u potpis da bi se mogli razlikovati različiti korisnici.