četvrtak, 17. rujna 2015.

Sinoda: Nelogičnosti u izboru sudionika

Jučer sam pisao o tome kako je požeški biskup mons. Antun Škovrčević potvrđen za hrvatskog predstavnika na predstojećoj Sinodi o obitelji. Na potpunom popisu sudionika možemo pronaći mnoga zanimljiva imena, ali primijetiti i neke nelogičnosti.

Tri su načina na koji netko može postati sudionikom Sinode: prvi je način temeljem službe koju netko vrši (ex officio; pročelnici vatikanskih dikasterija, primati nekih sui iuris Crkvi), drugi je način temeljem izbora nekog nadležnog tijela (ex electione; biskupske konferencije ovisno o broju biskupa dobivaju i određeni broj sudionika koje same odabiru), a treći je direktnim pozivom samog Pape (ex designatione). Budući da je u samom imenu rečeno kako je Sinoda biskupska, na njoj pravo glasa imaju samo biskupi, iako kao govornici sudjeluju i svećenici, laici, pa čak i pripadnici drugih kršćanskih zajednica.

O nekim od zanimljivih imena pisao sam jučer, a danas ću se pozabaviti onim imenima kojih, iz poprilično nejasnih razloga, nema na popisu sudionika.

Ordinarij najveće kineske biskupije, biskupije Hong Kong, kardinal John Tong Hon izjavio je za Azijsku katoličku agenciju kako neće sudjelovati u radu Sinode jer mu je iz Vatikana rečeno kako je sa svojih 76 godina prestar za poziv. Naime, kada napune 75 godina, svi biskupi svijeta dužni su Papi dostaviti zahtjev za umirovljenjem, a Papa zatim po svojoj volji može zahtjev prihvatiti odmah ili ga odgoditi dok se ne završi kanonski proces odabira novog biskupa, ali može odlučiti ostaviti određenog biskupa na njegovoj službi i znatno dulje vrijeme. Ono što iznenađuje u slučaju kardinala Tonga je činjenica kako su na Sinodu pozvani brojni biskupi znatno stariji od 75 godina, među njima kardinali Kasper (82), Daneels (82), Sodano (88), Caffara (77) i brojni drugi. Teško je dokučiti zašto je kardinal Tong ostao bez pozivnice, iako je sudjelovao u radu prošlogodišnje Sinode, kao i Sinode o novoj evangelizaciji 2012. godine. Treba napomenuti kako zbog povijesnih razloga biskupija Hong Kong ne pripada niti jednoj biskupskoj konferenciji, nego se tretira kao misijski teritorij, stoga kardinalu Tongu nije moguće postati Sinodskim ocem na jedan od ostala dva načina.

Primjetno je i kako od šestorice (četvorica redovnih, dvojica zamjenika) izabranih predstavnika Konferencije katoličkih biskupa SAD-a samo jedan neće sudjelovati. Naime, papa Franjo osobno je pozvao nadbiskupa Cupicha (inače izabranog kao zamjenu), ordinarija Chicaga, inače hrvatskog podrijetla, koji je poznat po svojim liberalnim stavovima i nedopustivoj usporedbi ubijanja nerođene djece i prodaje njihovih organa s problemima nezaposlenosti i imigracije, koje je nazvao jednako važnim problemima. Jedini američki izabrani biskup koji je ostao bez pozivnice je nadbiskup San Francisca, Salvatore Cordileone, koji je također izabran kao zamjena, ali njega papa Franjo nije osobno pozvao. Uz Cupicha Papa je pozvao još trojicu američkih biskupa (kardinale Dolana i Wuerla te biskupa Murryja). Nadbiskup Cordileone poznat je kao "kulturni ratnik", odnosno kao snažni zagovornik katoličkoga nauka u svim sferama društva, pa je tako ove godine proživljavao pravi progon jer se, zamislite, usudio zatražiti da zaposlenici katoličkih škola pod upravom njegove nadbiskupije ujedno budu i vjerni katolici, koji ne žive u suprotnosti s Crkvenim naukom. Papino nepozivanje nadbiskupa Cordileonea posebno je neobično jer je pozvao trojicu drugih biskupa iz SAD-a, a nadbiskup Cordileone je unutar biskupske konferencije ključni čovjek odbora za "promociju i obranu braka", koji onda valjda može i ponuditi nešto više vezano za temu Sinode.

Lako je uočljivo kako na popisu sudionika nema ni kardinala Burkea, jednog od najglasnijih branitelja tradicionalnog nauka o braku i obitelji. Kardinal Burke inače je vrhunski kanonski pravnik s velikim iskustvom posebice u pitanju proglašenja ništavnosti ženidbe, pa je i njegov izostanak neobičan.

Iz svega, čini se kako Papa jednostavno nastavlja s promicanjem svoje želje za otvorenom diskusijom, tako da se s tim na umu treba čitati imena pozvanih na Sinodu. Između 40tak biskupa koje je Papa osobno pozvao, otprilike je podjednak broj onih koji se zalažu za promjenu ili ublažavanje discipline, kao i onih koji se tome oštro protive. Što će iz svega toga nastati, i zašto uopće postoji tolika želja za otvorenom diskusijom o temi o kojoj se raspravljalo već najmanje triput u proteklih 50tak godina, ostaje nam vidjeti.

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako komentirate anonimno, molim vas da stavite neko ime ili nadimak u potpis da bi se mogli razlikovati različiti korisnici.