petak, 25. rujna 2015.

Fulton Sheen o milosrđu

O milosrđu se danas često govori, a još se češće zlorabi ili izokreće. S obzirom na aktualnost teme i na približavanje početka Svete godine Milosrđa koju je proglasio papa Franjo donosim prijevod teksta američkog nadbiskupa Fultona Sheena o milosrđu. U tekstu sam u uglatim zagradama dodao retke Svetog Pisma na koje se Sheen referira.
O Sheenu sam već pisao i donio prijevod jednog njegovog teksta [1].

Stvarna definicija milosrđa

Fulton J. Sheen

Kako svijet postaje mekanim, sve više i više koristi riječ milosrđe. To bi bila hvalevrijedna karakteristika kada bi se milosrđe shvaćalo na ispravan način. Ali prečesto milosrđe znači puštati nekog tko krši Božanski zakon ili nekog tko izdaje svoju državu. Takvo milosrđe je emocija, a ne vrlina, kada opravdava sinovo ubojstvo oca jer je „prestar“. Da bi se izbjegla bilo kakva imputacija krivnje, ono što je zapravo ubojstvo naziva se eutanazijom. 
Zaboravljeno u svim takvim molbama za milosrđem je načelo da je milosrđe usavršavanje pravde. Milosrđe ne dolazi prvo, a tek onda pravda, nego pravda prva, a potom milosrđe. Rastava milosrđa i pravde je sentimentalnost, kao što je i rastava pravde od milosrđa ozbiljnost. Milosrđe nije ljubav odvojena od pravde. Onaj tko voli nešto mora se oduprijeti onomu što bi uništilo predmet njegove ljubavi. Moći postati pravedno ogorčenim nije dokaz želje za milosrđem i ljubavi, nego dokaz istog. 
Postoje neki zločini takvi da je njihovo toleriranje jednako pristanku na njihovo zlo. Oni koji zahtijevaju puštanje na slobodu ubojica, izdajica i sličnih, na temelju toga da moramo biti „milosrdni, kao što je Isus bio milosrdan“, zaboravljaju da je sam Milosrdni Spasitelj isto tako rekao da nije došao donijeti mir, nego mač.Kao što majka dokazuje da voli svoje dijete tako što mrzi bolest koja može opustošiti tijelo njenog dijeteta, tako i Naš Gospodin dokazuje da je volio Dobrotu tako što je mrzio zlo, koje bi opustošilo dušu njegovih stvorenja. Jer kad bi liječnik bio milosrdan prema klicama tifusa ili prema dječjoj paralizi svog pacijenta, ili kad bi sudac bio milosrdan prema silovanju, bio bi u nižoj kategoriji nego kao kad bi Naš Gospodin bio ravnodušan prema grijehu. Um koji nikad nije strog ili ogorčen je ili bez ljubavi, ili je mrtav za razlikovanje dobra i zla.Ljubav može biti stroga, silovita, pa čak i bijesna, kao što je bila Spasiteljeva ljubav. Ona pravi bič od užadi i tjera kupce i prodavače iz hramova; ona odbija dati pravo govora moralnim sitnicama poput Heroda, jer bi time samo dodala njegovoj moralnoj krivnji; ona se okreće na Rimskog Prokuratora, razmetajući se Totalitarnim zakonom, i podsjeća ga da ne bi imao vlast da mu nije dana od Boga. Kada blagi savjet ženi nije učinio ništa dobroga, On joj je nemilosrdno ukazao i podsjetio je na to da je imala pet rastava. [Iv 4, 18] 
Kada bi Ga takozvani pravednici povukli sa strane, On bi im razderao masku licemjerja i prozvao ih „leglom gujinjim“ [Mt 3, 17]. Kada je čuo za prolivenu krv Galilejaca sa strašnom je grubosti rekao: „Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!“ [Lk 13, 3] Jednako je strog bio i s onima koji su uvrijedili malene odgojem uznapredovalim u zlu: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“ [Mk 9, 42] 
Kada bi milosrđe značilo oprost svih krivnji bez kazne i bez pravde, to bi završilo samo povećanjem pogrešaka. Milosrđe je za one koji ga neće zlorabiti, a nijedan koji je već započeo s mijenjanjem zlog u dobro, kako pravda zahtijeva, ne može ga zlorabiti. Ono što neki danas nazivaju milosrđem uopće nije milosrđe, nego krevet od perja za one koji otpadnu od pravde; i tako oni opskrbom takvim madracima množe krivnju i zlo. Postati predmetom milosrđa nije isto što i proći nekažnjeno, jer kako riječ Gospodnja kaže: „Jer koga Gospodin ljubi, onoga i kori.“ [Izr 3, 12] 
Moralan čovjek nije onaj koji je sentimentalan, ili koji je od svojih osjećaja oduzeo onaj stroge pravde; moralan čovjek je onaj čija su blagost i milosrđe dio većeg organizma, čije oči bljeskaju s pravednim gnjevom, i čiji mišići mogu, poput Mihaelovih, postati kao od čelika u obrani Pravde i Božjih Prava.

Iz knjige Way to Happiness, Fulton J. Sheen, Garden City Books, 1949.
 Izvor

četvrtak, 17. rujna 2015.

Sinoda: Nelogičnosti u izboru sudionika

Jučer sam pisao o tome kako je požeški biskup mons. Antun Škovrčević potvrđen za hrvatskog predstavnika na predstojećoj Sinodi o obitelji. Na potpunom popisu sudionika možemo pronaći mnoga zanimljiva imena, ali primijetiti i neke nelogičnosti.

Tri su načina na koji netko može postati sudionikom Sinode: prvi je način temeljem službe koju netko vrši (ex officio; pročelnici vatikanskih dikasterija, primati nekih sui iuris Crkvi), drugi je način temeljem izbora nekog nadležnog tijela (ex electione; biskupske konferencije ovisno o broju biskupa dobivaju i određeni broj sudionika koje same odabiru), a treći je direktnim pozivom samog Pape (ex designatione). Budući da je u samom imenu rečeno kako je Sinoda biskupska, na njoj pravo glasa imaju samo biskupi, iako kao govornici sudjeluju i svećenici, laici, pa čak i pripadnici drugih kršćanskih zajednica.

O nekim od zanimljivih imena pisao sam jučer, a danas ću se pozabaviti onim imenima kojih, iz poprilično nejasnih razloga, nema na popisu sudionika.

Ordinarij najveće kineske biskupije, biskupije Hong Kong, kardinal John Tong Hon izjavio je za Azijsku katoličku agenciju kako neće sudjelovati u radu Sinode jer mu je iz Vatikana rečeno kako je sa svojih 76 godina prestar za poziv. Naime, kada napune 75 godina, svi biskupi svijeta dužni su Papi dostaviti zahtjev za umirovljenjem, a Papa zatim po svojoj volji može zahtjev prihvatiti odmah ili ga odgoditi dok se ne završi kanonski proces odabira novog biskupa, ali može odlučiti ostaviti određenog biskupa na njegovoj službi i znatno dulje vrijeme. Ono što iznenađuje u slučaju kardinala Tonga je činjenica kako su na Sinodu pozvani brojni biskupi znatno stariji od 75 godina, među njima kardinali Kasper (82), Daneels (82), Sodano (88), Caffara (77) i brojni drugi. Teško je dokučiti zašto je kardinal Tong ostao bez pozivnice, iako je sudjelovao u radu prošlogodišnje Sinode, kao i Sinode o novoj evangelizaciji 2012. godine. Treba napomenuti kako zbog povijesnih razloga biskupija Hong Kong ne pripada niti jednoj biskupskoj konferenciji, nego se tretira kao misijski teritorij, stoga kardinalu Tongu nije moguće postati Sinodskim ocem na jedan od ostala dva načina.

Primjetno je i kako od šestorice (četvorica redovnih, dvojica zamjenika) izabranih predstavnika Konferencije katoličkih biskupa SAD-a samo jedan neće sudjelovati. Naime, papa Franjo osobno je pozvao nadbiskupa Cupicha (inače izabranog kao zamjenu), ordinarija Chicaga, inače hrvatskog podrijetla, koji je poznat po svojim liberalnim stavovima i nedopustivoj usporedbi ubijanja nerođene djece i prodaje njihovih organa s problemima nezaposlenosti i imigracije, koje je nazvao jednako važnim problemima. Jedini američki izabrani biskup koji je ostao bez pozivnice je nadbiskup San Francisca, Salvatore Cordileone, koji je također izabran kao zamjena, ali njega papa Franjo nije osobno pozvao. Uz Cupicha Papa je pozvao još trojicu američkih biskupa (kardinale Dolana i Wuerla te biskupa Murryja). Nadbiskup Cordileone poznat je kao "kulturni ratnik", odnosno kao snažni zagovornik katoličkoga nauka u svim sferama društva, pa je tako ove godine proživljavao pravi progon jer se, zamislite, usudio zatražiti da zaposlenici katoličkih škola pod upravom njegove nadbiskupije ujedno budu i vjerni katolici, koji ne žive u suprotnosti s Crkvenim naukom. Papino nepozivanje nadbiskupa Cordileonea posebno je neobično jer je pozvao trojicu drugih biskupa iz SAD-a, a nadbiskup Cordileone je unutar biskupske konferencije ključni čovjek odbora za "promociju i obranu braka", koji onda valjda može i ponuditi nešto više vezano za temu Sinode.

Lako je uočljivo kako na popisu sudionika nema ni kardinala Burkea, jednog od najglasnijih branitelja tradicionalnog nauka o braku i obitelji. Kardinal Burke inače je vrhunski kanonski pravnik s velikim iskustvom posebice u pitanju proglašenja ništavnosti ženidbe, pa je i njegov izostanak neobičan.

Iz svega, čini se kako Papa jednostavno nastavlja s promicanjem svoje želje za otvorenom diskusijom, tako da se s tim na umu treba čitati imena pozvanih na Sinodu. Između 40tak biskupa koje je Papa osobno pozvao, otprilike je podjednak broj onih koji se zalažu za promjenu ili ublažavanje discipline, kao i onih koji se tome oštro protive. Što će iz svega toga nastati, i zašto uopće postoji tolika želja za otvorenom diskusijom o temi o kojoj se raspravljalo već najmanje triput u proteklih 50tak godina, ostaje nam vidjeti.

utorak, 15. rujna 2015.

Na Sinodu će ipak biskup Škvorčević

Prije 6 mjeseci na službenim stranicama Vatikana objavljeno je kako će hrvatski predstavnik na predstojećoj redovitoj Sinodi o obitelji biti krčki biskup u miru, mons. Valter Župan, predsjednik Vijeća HBK za obitelj i život, a za zamjenika mu je određen požeški biskup mons. Antun Škvorčević. Vjerujem da je većina upoznata sa zdravstvenim stanjem umirovljenoga krčkog biskupa, koji je početkom svibnja prilikom posjeta SAD-u doživio dva moždana udara, zbog čega se moglo pretpostaviti kako on ipak neće ići na Sinodu. Danas je ta vijest potvrđena, opet iz Vatikana. Objavljen je konačni popis sudionika Sinode, a kao predstavnik Hrvatske naveden je požeški biskup Škovorčević.

Već sam pisao o strogoj šutnji hrvatskih biskupa, koji se praktički ne dotiču Sinode i problema koji se u vezi s njom javljaju, a HBK nije službeno davala nikakvih priopćenja o stavu hrvatskih biskupa o tim pitanjima, za razliku od primjerice poljskih biskupa koji su javno osudili "Kasperov prijedlog". 

Biskupa Škvorčevića jako slabo poznajem, ali iz medija se može doznati kako je spremno prihvatio važne naglaske trenutnog pontifikata: slavi mise u zatvorima , proglasio je dan molitve i pomoći migrantima, a jedan je od najotvorenijih hrvatskih biskupa po pitanju ekumenizma i međureligijskog dijaloga [1, 2, 3, 4]. Valja spomenuti i da je prije nekoliko godina, prilikom rasprave o zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji koji se protivi nauku Crkve, javno govorio protiv njega, a na blagdan Gospe od suza ove godine u propovijedi se dotaknuo i zla pobačaja.

Teško je odrediti kako će biskup Škvorčević nastupiti na Sinodi. Uostalom, nema baš niti jedne naznake o tome kako bilo koji od hrvatskih biskupa razmišlja o poprilično važnim temama za Crkvu danas, s obzirom na trenutnu situaciju, a o kojima se u svim medijima, pa čak i na domaćim katoličkim portalima već mjesecima raspravlja. Kako tumačiti tu upornu šutnju? Zašto našim biskupima nije problem govoriti o pozdravu "za dom spremni", a šute o mogućoj katastrofi koja prijeti Crkvi? Nažalost, kako stvari trenutno stoje, sumnjam da ćemo ikada dobiti odgovor.

Treba napomenuti kako među 40tak sudionika Sinode koje je osobno odabrao papa Franjo ima mnoštvo onih koji javno podržavaju promjene u disciplini, pa čak i potpunu promjenu Crkvenog nauka o nekim pitanjima, među kojima su kardinal Kasper, nadbiskup Chicaga B. Cupich, argentinski nadbiskup V. Fernandez, kardinal Dew s Novog Zelanda itd.
Među asistentima i tajnicima su još dvojica hrvatskih svećenika: don Zvonimir Seršić i vlč. Zvonko Brezovski.