srijeda, 15. travnja 2015.

Obljetnice

U četvrtak 16. travnja papa Benedikt XVI. napunit će 88 godina, a u nedjelju, 19. travnja ispunit će se 10 godina od njegova izbora za nasljednika sv. Petra.

tijekom posjeta SAD-u, 2008.
 
Mnogo je toga što bih o ovom čovjeku mogao napisati, ali zadržat ću se na nekoliko osobnih stvari, koje su meni bile bitne tijekom njegova pontifikata, koji je obilježio veći dio mojeg "odraslog" života i imao veliki utjecaj na razvoj moje vjere i mnogih mojih stavova.

Kad je Joseph Alois Ratzinger izabran za papu prije deset godina, ja sam još bio osnovnoškolac i mnogo toga nisam znao. Kao i mnogima u Hrvatskoj, sv. Ivan Pavao II. bio je pojam za sebe i bilo je teško uopće zamisliti kako će svijet i Crkva izgledati bez njega. Sjećam se da sam bio poprilično tužan nakon njegove smrti jer sam imao veliku želju barem ga vidjeti uživo, ako ne i pozdraviti ga osobno i poljubiti mu prsten. No, to se ipak nije ostvarilo.
Sjećam se i kako smo obiteljski pratili na televiziji prijenos izbora novog pape, i da smo, kad je čileanski kardinal Medina Estévez čitajući "Habemus papam" izrekao "Josephus", čak pomislili da je izabran naš nadbiskup Bozanić. Kad je napokon na prozor bazilike sv. Petra izašao kardinal Ratzinger, zapravo ga nitko od nas nije poznavao. Jedino nam je bilo drago da "opet nije Talijan", a još više to što je Ratzinger bio bliski suradnik Ivana Pavla II.

Benedikt XVI. meni je posebno važan jer su me njegove riječi upućene tijekom njegova apostolskog pohoda Hrvatskoj potaknule na dublje razmatranje vjere i istraživanje svega onoga što mi je bilo uskraćeno slabim vjeronaukom u župi i školi, a što sam morao samostalno nadoknaditi. Važan mi je i njegov odnos prema liturgiji koji je i u meni potaknuo zanimanje za katoličkim obredima, posebice za njihovim ispravnim vrednovanjem. Ne smijem zaboraviti ni brojna njegova djela: knjige i intervjue, a posebno njegove papinske kateheze i enciklike, u kojima je na jednostavan i pristupačan način iznosio i objašnjavao nauk Krista i njegove Crkve. A posebno ga poštujem zbog njegove poniznosti; već od prvog govora kao pape, pa do ustrajnog podnošenja svih uvreda i pogrda na račun Boga i Crkve, posebice kod napada na Crkvu u slučajevima spolnih zlostavljanja, ali i kod svakodnevne borbe za istinu. Njegova borba protiv diktature relativizma je posebno bila važna, a i dalje to ostaje, posebice kad se relativizam sve više uvlači u Crkvu.
Ima tu još mnogo stvari: Summorum Pontificum, borba protiv pedofilskih skandala (i posebno dirljivi privatni susreti sa žrtvama), borba protiv materijalizma i sekularizacije, poziv za snažnije prepoznavanje i vrednovanje kršćanskih korijena Europe, Anglicanorum coetibus, nekoliko velikih i važnih putovanja (SAD, UK, Svjetski susreti mladih, Auschwitz...), Godina vjere, Godina svećenika, sinode (posebno ona o euharistiji), brojni govori i propovijedi s jasno izloženim naukom Crkve...
I iznad svega to što je bio "jednostavan i ponizan radnik u vinogradu Gospodnjem".

Za kraj, samo želja i molitva da Gospodin Benediktu poda snage, zdravlja i mira, da blagoslovi sve plodove njegova pontifikata i prethodnog rada za Crkvu, i na koncu da usliši molitve koje Benedikt za sve nas svakoga dana moli.

sa zadnje javne audijencije, 27.2.2013.
Ovdje prilažem i zgodan video Rome Reports-a, koji lijepo obilježava 10 obljetnicu početka Benediktova pontifikata:

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako komentirate anonimno, molim vas da stavite neko ime ili nadimak u potpis da bi se mogli razlikovati različiti korisnici.