subota, 25. listopada 2014.

Zakon postupnosti i hrvatski biskupi

Na nedavno završenoj biskupskoj Sinodi u Vatikanu, koja je (s pravom) izazvala mnogo zgražanja, a možda i straha, kod pravovjernih katolika, neki od liberalnih biskupa forsirali su tzv. zakon postupnosti kao metodu za pastoral obitelji. Biskupi Hrvatske Biskupske Konferencije, okupljeni na redovitom jesenskom zasjedanju, također su se dotakli istog zakona, ali na potpuno drugi način. U dokumentu nazvanom "Muško i žensko stvori ih" (Post 1, 27) govore o zakonu postupnosti kao o jednoj od taktika promicanja tzv. rodne ideologije, koja za cilj ima uništenje tradicionalnih obitelji, izjednačavanje istospolnih veza s brakom, i potpunu redefiniciju pojmova obitelj, brak, spol i rod.
 
No, što je zapravo taj zakon postupnosti?
Kao što i samo ime kaže, to je princip prema kojem bi Crkva trebala poticati ljude da se postupno, korak po korak, približe Bogu i njegovom planu za nas, umjesto da "skoče" odmah do njega. To zvuči logično, jer ljudi nisu savršeni, griješe i bore se kako bi postupno nadišli grijeh. Kao što rastemo u vjeri, tako rastemo i u primjeni vjere u našim životima. [0] No, glavni problem s tim zakonom je što je on "mutan", odnosno nije jasno definiran i njime se lako manipulira, što ćemo vidjeti, a o čemu je govorio i kardinal Burke. [1


Ovaj zakon nije novost, jer su već na Sinodi o obitelji 1980. neki biskupi o njemu govorili u kontekstu kontracepcije, odnosno da bi parovima koji koriste kontracepciju trebala biti omogućena sakramentalna ispovijed ako postupno prestanu koristiti kontracepciju. No u pobudnici "Familiaris Consortio" sv. Ivan Pavao II jasno je odgovorio na to:
I bračni su drugovi, u svome ćudorednom životu, pozvani da neumorno idu naprijed, podržavani iskrenom i djelotvornom željom da bolje spoznaju vrednote koje jamči i promiče božanski zakon, spremni da ih ispravno i velikodušno utjelove u svoje konkretne izbore. Ipak, oni ne mogu zakon promatrati kao neki puki ideal koji se ima postići u budućnosti već ga moraju promatrati kao zapovijed Krista Gospodina koji ih obvezuje da odvažno prevladaju teškoće. Zbog toga takozvani "zakon postupnosti" ili postupni put ne može se poistovjetiti s "postupnošću zakona", kao da bi postojali u božanskome zakonu stupnjevi i oblici različitih zapovijedi prilagođenih osobama i različnim prilikama. (Familiaris Consortio, 34) [2]
Papinsko vijeće za obitelj izdalo je 1997. godine vademecum  (knjižicu s uputama) za ispovjednike u kojem im daje upute o određenim važnim pitanjima. Između ostaloga piše:
Pastoralni "zakon postupnosti", kojeg se ne smije zamijeniti s postepenosti zakona jer bi to dovelo do umanjenja zahtjeva koje zakoni pred nas postavljaju, sastoji se od potrebe da se odlučno prekine s grijehom zajedno s progresivnim putem prema potpunom ujedinjenju s Božjom voljom i njegovim zahtjevima proizašlim iz ljubavi.
(Vademecum za ispovjednike, 9) [
3]
Vidimo da zakon postupnosti sam po sebi nije pogrešan, međutim jako lako se njime manipulira, što smo vidjeli i na ovogodišnjoj sinodi, odnosno u dokumentu Relatio post disceptationem, koji je izazvao brojne kritike [4, 5] a već za sobom povlači i negativne posljedice [6].
U spomenutom Relatiu, zakon postupnosti spominje se u čak četiri broja (13, 14, 17, 47), no svakako je najvažniji broj 47, koji pod izlikom zakona postupnosti govori o "većem otvaranju pod vrlo preciznim uvjetima" prema pristupanju sv. pričesti i sv. ispovijedi onima koji su rastavljeni i ponovno civilno vjenčani.
Što se tiče mogućnosti pristupanja sakramentima Ispovijedi i Euharistije, neki su se izjasnili u korist trenutnim propisima zbog njihove teološke utemeljenosti, dok su drugi bili za veće otvaranje pod vrlo preciznim uvjetima kad se bavimo situacijama koje se ne mogu razriješiti bez stvaranja novih nepravdi i patnji. Za neke, sudjelovanje u tim sakramentima moglo bi se dogoditi ukoliko bude prethođeno pokorničkim putem – pod odgovornošću dijecezanskog biskupa - , i s jasnim potezima u korist djece. To ne bi bila opća mogućnost, nego plod rasuđivanja svakog pojedinog slučaja, prema zakonu postupnosti, koji uzima u obzir razliku između stanja grijeha, stanja milosti i okolnosti koje ju umanjuju.  (Relatio post disceptationem, 47) [7]

Jasno je kako se radi o velikoj razlici između shvaćanja zakona postupnosti u gornjim citatima i u ovom shvaćanju u Relatiu. Naime, ovakvo shvaćanje ne predviđa odlučni raskid s grijehom, nego potpuno suprotno, prihvaćanje tog grijeha "pod određenim okolnostima", iako je sasvim jasno da grijeh ne može nikako biti prihvatljiv, ni u kojem slučaju. Tu se radi upravo o "postupnosti zakona" o kojoj je govorio sv. Ivan Pavao II, odnosno o prilagođavanju Božjega zakona pojedinim slučajevima.

Iako Relatio nije dokument Učiteljstva, izazvao je brojne negativne posljedice, jer su ga, naravno, svi sekularni mediji proglasili službenim stavom Crkve. U završnom dokumentu sinode, zakon postupnosti se uopće ne spominje. [8]

No, zakon postupnosti spominju hrvatski biskupi u dokumentu "Muško i žensko stvori ih", koji se bavi problemom rodne ideologije. Oni ga spominju u sasvim drugom kontekstu:
Rodna se ideologija ne uvodi odjednom, nego korak po korak. Cilj joj je da čovjek promijeni svijest o sebi kao dvorodnom biću. Da bi se to postiglo, promicatelji rodne ideologije usredotočuju se na ona područja u kojima ta svijest spontano niče i razvija se. To su brak i obitelj. Te se naravne institucije pokušava relativizirati slijedeći psihološko-pedagoški zakon postupnosti. Najprije im se mijenja postojeći sadržaj i značenje. Sljedeći je korak, koji se danas tek "potiho" najavljuje, rastakanje, odnosno nestanak tradicionalnoga poimanja braka i obitelji. S tim se ciljem poduzimaju različite inicijative kojima je cilj odvojiti djecu od njihovih obitelji i od utjecaja obiteljskoga odgoja. Tako se želi u procesu odrastanja djece oslabiti i onemogućiti prirodnu identifikaciju s majkom i ocem koja je vrlo važna za oblikovanje muškoga, odnosno ženskoga identiteta. (Muško i žensko stvori ih, 3.1) [9]
Ovaj paragraf nalazi se u poglavlju nazvanom "Taktike rodne ideologije". Zanimljivo, zar ne? Liberalni biskupi, mnogi od kojih su bliski papi Franji, zalažu se za primjenu zakona postupnosti (ili bolje rečeno, za iskrivljavanje istog), dok hrvatski biskupi taj isti zakon nazivaju taktikom rodne ideologije, koja se u apsolutno svakom svojem dijelu protivi katoličkom nauku i Božjoj istini. Biskupi dalje nastavljaju:
S taktikom postupnosti usko je povezano ideologiziranje pojmova i nasilje na jezičnom području. To se čini uvođenjem novih, često dvosmislenih pojmova, kao i prekrajanjem starih – nekim oblikom "lingvističkoga inženjeringa" s vrlo profinjenim metodama. Naime, određene se riječi potiskuju iz upotrebe, što dovodi do njihova zaborava, a onda i do gubitka njihova autentičnoga smisla i značenja. Upravo je to stvarni smisao i cilj zamjenjivanja riječi "majka", "otac", "supružnici" riječima "roditelj 1", "roditelj 2", "partner A", "partner B" ili "C"... Sve to pridonosi razaranju jedino prihvatljivoga pojma braka i obitelji, onoga utemeljenoga na ljudskoj naravi i na biblijskom nauku, kao i stvaranju fluidnoga spolnoga identiteta. (...) (Muško i žensko stvori ih, 3.2)
Opet nešto što je spominjano na sinodi, jezik. Neki od biskupa pozivali su na ublažavanje Crkvene retorike prema određenim pojavama u društvu, tako su npr. tražili da se o preljubničkim vezama (kako ih je sam Krist nazvao Mk 10, 11-12), istospolnim vezama, vanbračnim zajednicama i svem drugom što nije sakramentalni brak govori blažim jezikom. Kao da se za grijeh može koristiti neki drugi pojam... Tako i pobornici rodne ideologije traže rastakanje pojmova, a i jedno i drugo ima istu posljedicu - potpuni gubitak istine o obitelji, braku, muškarcu i ženi.

Jutarnji list jučer je objavio kako su hrvatski biskupi uglavnom protiv liberalnih prijedloga
pape Franje. [10] (tu ću se ograditi, jer iskreno, papine prijedloge nismo baš čuli, samo pozivanje na njegove riječi). Oni su se, svjesno ili ne, ogradili od brojnih liberalnih zahtjeva istaknutih na Sinodi (a još više izvan nje u medijima). Čini se da su uočili da zamagljivanje Božjeg zakona o braku i obitelji vodi u propast, dok neki drugi to i dalje traže. [11] Možemo se nadati, i moliti da to uoče i svi ostali biskupi.

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako komentirate anonimno, molim vas da stavite neko ime ili nadimak u potpis da bi se mogli razlikovati različiti korisnici.